POP POET Vol. 2
Poetsko-glazbena radionica Pop Poet Vol. 2 doživjela je svoje drugo izdanje u proljetno-ljetnom terminu 2021. godine. Radionica je započela s poetskim djelom koji se sastojao od sedam susreta u online formi putem aplikacije Zoom i jednog lipanjskog susreta, kada su polaznici i polaznice u neformalnom ozračju stvarali i promišljali poeziju. Poetski dio radionice vodila je ugledna hrvatska književnica i nagrađivana pjesnikinja Dorta Jagić. Drugi dio radionice odvijao se uživo, djelomično u prostoru Kluba-knjižare Giardini 2 koji je uz pomoć pulskog glazbenog producenta Marina Morosina pretvoren u inovativni glazbeni studio, a djelomično u samom glazbenom studiju. Obzirom na mjere koje je propisao Stožer civilne zaštite RH kako bi se ograničilo širenje koronavirusa, prvi dio radionice održao se u online formi, dok se glazbeni dio radionice realizirao u obliku individualnih susreta s mentorom ili sastanaka u manjim grupama. Radionicu je pohodilo 12 polaznica i polaznika.
Zahvaljujući individualnom pristupu mentorice i mentora kao i opuštenom te iznimno kreativnom načinu rada, polaznici i polaznice radionicu prepoznaju kao mjesto prijateljskih, a opet produktivnih i edukativnih susreta što potvrđuju i njihovi komentari u nastavku.
„Dugo godina pišem poeziju pa mi je bilo posebno zanimljivo kako sam vježbama na radionici razbila svoje uobičajene izričaje i konstrukcije. Posebno su mi bile zanimljive igre riječima, poput abecedarija, koje su me natjerale da se opustim od traženja priče u pjesmi. Uz pjesme uživala sam i u druženju.“ Jana Prević
„Druženje online imalo je drugačiju notu, nego kada smo se osobno sreli. Novo iskustvo za mene, koje mi je donijelo puno zadovoljstva, radosti, osmijehe i igre stihova kao i uživanje u prepletenim nitima stihova i muzike.“ Davorka Mičić
„Prvi put sam prisustvovala ovakvoj radionici, osim što sam upoznala drage ljude, našu Dortu/Tortu i što smo se dobro zabavili, upoznala sam i sebe kroz poeziju. Sve u svemu jedno predivno iskustvo. Vidimo se ponovno.“ Tatjana Bulešić
„Ovogodišnja radionica POP POET vol. 2 održala se uglavnom u online izdanju, ako govorimo o njezinom poetskom izričaju. U našim smo domovima u nekoliko navrata dobili priliku stvarati atmosfere kreativne kućne radinosti i time uspjeli uroniti u najdublje dijelove sebe i plivati bespućima, što internetskih voda – što naše vlastite mašte. Tematski smo okružili što više životnih polja; zgoda, stvari, mjesta, dijelova i djela; ma pravo šarenilo mašte… Vrhunac je bio uglazbljivanje tematsko šarenolikih tekstova. Kako je to sve zajedno izgledalo, osjetit ćete već sami … uronom u naše radove …
– Prava mala ljevaonica emocija –
Fabrika kreative…“ Anamarija Jurcan
„Na ovogodišnjoj radionici mi je bilo odlično! Dorta je bila puna korisnih savjeta, a i svi novi članovi koji nisu bili na prošlogodišnjoj radionici, bili su pravo osvježenje. Volio bih da Pop Poet radionice nastave u ovom smjeru i da nikada ne prestanu!“ Nikola Dubroja
„Ovogodišnja Pop poet radionica ostavila je na mene utisak prkosa spram Covid19 situacije. Iako se odvijala u online obliku, mogla se uvelike osjetiti pozitivna energija i sinergija koja je vladala među polaznicima. Zahvale organizatorima i voditeljici radionice Dorti Jagić na konkretnim usmjerenjima. Do slijedećeg puta.“ Sanja Gobin
„Lijepo smo se zabavljali i tratili Covid (ne)vrijeme. Ponešto recitirali, pisali, a ono naj(ne)smislenije uglazbili… i sve to bez i jedne razlivene kapi tinte. Interesantno, zar ne?“ Andrea Joksić
„Poticajne i iznimno zanimljive. Kroz strukturirana uputstva i istančanu kritiku Dorte Jagić uočavali smo i nadograđivali nijanse vlastitog izražavanja, iskušavali nove oblike verbalnog oblikovanja misli, ulazili i izlazili iz osobnih prostora ugode, pisali pod pritiskom različitih ograničenja i pritom iznimno se dobro zabavljali. Kroz upoznavanje vlastitih perimetara i uvažavanje drugačijih pristupa razvili smo svoju senzibilnost, ali i neka nova vrijedna prijateljstva.“ Dorina Vlakančić
A sada, prepustite se čitanju iznimno kreativnih i nadahnjujućih pjesama polaznica i polaznika poetsko-glazbene radionice POP POET Vol. 2.
SVEN GERENČIR
Ne spominji mi black pill
Da ste mi rekli što će ovdje biti, rađe bih
do kraja potratio se s kurvama,
no što sam se ikad latio pisma.
Kako ste me posjeli u bezdan, vi ste o mene objesili uže,
da sam heretik, toga sam odavno svjestan,
ali, black pill (schwarze Scheiße) –
ja nisam pisao za vas. Za vas je i ono što ste imali dosta.
Preko kostiju i učenjaka, s onu stranu niste;
u jamu ste se bacili kao gologuzi David,
u deliriju utuvili
da ste barbarskoga duha, orlovi, nad
i da Dionizijeva struna
povrh Apolonova leša u vama svjetluca,
te za to sve kriv sam ja…
Jao si ga devi što iz doline skviči
„Gott ist tot“,“Gott ist tot“,
a na vrh planine nikad neće stići
jer je rob, jer je rob.
—
Sram, stigma, kajanje
Ornamentika naslaganih lica
okrečila je gradove;
zrnaste oči – šutljive obrve.
Ja sam slika tebe gladna,
zimzeleni vlak u grlu koji grebe
i podižem ti, pumpam krv u usta
dok ti njušiš
kako sve zaudara na tebe.
—
SANJA GOBIN
Oblacima adrenalina
vrtuljak smješak dirigira
tobogan uzdahe izaziva
ljuljačke mećava hihota prati
trampolinu snaga cika krasi
kada vlak smrti krene
grohot žamora kuha se pravi
zalutale suze radosnice
bungee jumping veže
grleni kikot ukrasima steže
pokoji jecaj – dva
pratnjom ogrebotina
šečernu vunu – maskotom dana
transformira.
—
Bukva nosi tajne
znam tko je ukrao obraz
takvi hodaju bez remena
prirodna ravnoteža poigrava se
brojem stanovnika
kockarnica dometa u šaci metaka
podno ulične rasvjete
sumaglica čini trenutak bezvremenskim
dok lišavam te života
tvore
zlotvore bešćutni
parazitu društvene hijerarhije
jedan, po jedan kleknite
milost pronađite podno potpetice
one koja zna znanje
imenom ne odaziva se nikome
impuls je taj što čini ju prisutnom
na trenutak, pljesak me počastio
ugostio me u praskozorje
prateći posljednji dah i
prekrasni vapaj za oprostom
tvojega pogleda
plodovi tame ne zaslužuju život
opravdan je njihov nestanak
u šumi
—
ANDREA JOKSIĆ
Toponimi – ekonimi
VIDACI, JAKACI, SELACI, GRUMACI, BONACI, MARTINACI, PUSTINACI
LUČETIĆI, RADETIĆI, ŽUDETIĆI, ROKETIĆI, LUKETIĆI, BALETIĆI, MALETIĆI,
BILETIĆI, PILETIĆI, BRLETIĆI, PAVLETIĆI, ŠIMETIĆI, ZANETIĆI, BENETIĆI,
FERNETIĆI, JANETIĆI, MARETIĆI, ANDRETIĆI, PERETIĆI, PETRETIĆI, BURETIĆI,
JURETIĆI, MAVRETIĆI, LUKŠETIĆI, LUŠETIĆI, IVETIĆI, GRŽETIĆI
BEGI, KEGI, FLEGI, BREGI, ZABREGI, GREGI
MEDIGI, ŽUDIGI, ŠTROLIGI, RIGI, KOTIGI
BUČAJI, PIĆAJI, BRHAJI, POČEKAJI, HLAJI, RAJI, STARAJI, ŠERAJI, ORAJI, BATAJI
RABAKI, KAČAKI, TONČAKI, MEDAKI, ČENDAKI, BUDAKI, VEJAKI, BURIJAKI,
DIVIJAKI, GOJAKI, BEZJAKI, PELAKI, VELAKI, POLAKI, BARAKI, HERAKI, DIRAKI,
MRAKI, ŠIPRAKI, LIVAKI, NOVAKI
ŽLAPANI, STIPANI, KRPANI, SRPANI, BARANI, DOBRANI, CERANI, DOHRANI,
DVORANI, JURANI, ŠURANI, VATESANI, HRSANI, MATUSANI, RAŠANI, BROŠANI,
MARŠANI, KRŠANI, DUŠANI, JUŠANI, MODRUŠANI, SUŠANI
PALADINI, RADINI, TADINI, KOSTADINI, MOFARDINI, GARDINI, MUŠKARDINI,
KONFINI, PIGINI, VIGINI, BRGINI, KAJINI, ŠAJINI, MATEJINI, FAKINI, PICKINI,
PEČKINI, BELEKINI, BAJKINI
BONI, PICONI, MARKONI, LUKONI, MELONI, BABILONI, KOLONI, MOLONI, TRLONI,
BARONI, PARONI, JADRONI, ŠAVRONI, MIŠONI, ANTONI, BRTONI, BAŠONI, SAŽONI,
PIŽONI
GAMBARI, KONOBARI, DUBARI, RACARI PECARI, ČARI, VREČARI, JANČARI,
KONČARI, LONČARI, ŽLEPČARI, DRŠČARI, PEČARI, PRAŠČARI, BREŠČARI, ŽNIDARI,
MANDARI
BOBASI, KLOBASI, PUJASI, PEKASI, JAKOMASI, KOLINASI, MARASI, PERASI,
KIRASI, VITASI
LADETI, RADETI, VIDETI, BALDETI, ČANDETI, BAKETI, MARKETI, LALETI, JURALETI, VALETI,
KAPELETI, FRLETI, MRLETI
—
Hanuman
Hvala ti majko što si me ostavljala gladnog
Tako sam naučio da je sunce ukusno
Snažan sam jer su me Bogovi klesali
Sahranjenog s pet ruku satkali
Gdje se skrivam poniznošću
Pronicljivost sjenke rasplinjava
Gorućim repom zgarišta stvaram
Zato ti kažem da se sukoba kloniš
Neka skromnost zaboravi dane moći
Predano služi gospodaru svome
Probudi moje osobine u sebi
A ja bez prisustva svetosti
Ovo mjesto neću napustiti
Na spomen čijeg imena strelice se ruše
Tijelom njegov sam rob
I najmanju grudicu leda u ocean raspršujem
Umom njegov sam drug
Otvaram grudi da leptiri ulaze
Okružen prstenjem rasute ljepote
Naše duše dio su jednote
—
ANAMARIJA JURCAN
Kalifornijska posla
Santa Rosa, Santa Cruz,
San Francisco, San Ardo,
San Mateo, San Ramon,
San Leandro, San Simeon,
San Lucas, San Miguel,
Templeton.
Santa Margarita, Santa Maria,
San Luis Obispo.
Santa Paula, Santa Monica,
Santa Barbara, Santa Rosa,
Santa Ana, San Bernardino,
Santa Ysabel, San Diego, San Jacinto.
O mila svetosti, kojim putem u pakao?
—
Nije šećerna vata
Zagrljaj čučnuo u dubinu stare vitrine.
Voli joj dugo cjelivati obraz.
Zanos strasti miriše na božure.
Čvrst zagrljaj obgrlio i posudu sa šećerom.
Sklopljene oči.
Je li to stanje transa?
Ljubav?
Tijela. Tijela izobličena geometrijom.
Krug, kružić, kružnica, spirala.
Hoćeš li ju temeljito okružiti?
Kako ju to samo obilježavaš crnokosi momče…
Ruke vam se zlate.
Lica vam se sjaje.
Cvijeće šarenilom šećeri vam tijela.
Hoćeš li ju polizati, ili će sve ostati samo na zagrljaju?
Sladak si, kupit ću ti zato soli.
Uroni prst.
Poliži jagodicu.
Shvati – šećer nije šećerna vata.
Poljubac i zagrljaj vezat će me za vitrinu.
Obilježili ste mi djetinjstvo.
Hvala vam na ljubavi, ljubavi!
—
Imažinizam
Na ulici živo
na Markovom trgu mirisi baruta
ustajalo
trulo
lešinarsko
zubalo
—
DORINA VLAKANČIĆ
Uvojci
stolica bijeli se u mraku
izbacila napet trbuh
malih stolica pun
bijelo bolnice
bijelo djeteta
bijeli pauci
kotrljaju spirale
mrtve kose
—
Hladna fuzija / fusión fría
pijem iz čaše prosutih slova
njihovi repovi zapinju u grlu
grebu niz jednjak
klize u žitko klupko želuca
i nema više riječi
nema više osjećaja
gledamo se pomno preko prevrnute latinice
fokusirano ucrtavamo koordinate nestašice
ona
matematički točno
odjekuje
i cijedi se u meni
—
Hodam
točku nosim
visoko u sebi
zauzvrat
krugove mirnoće
ocrtava
—
NIKOLA DUBROJA
Sid Vicious
Moja Nancy,
mračno je u osvijetljenom Londonu.
Nije me briga
što će nas novine
odjenuti u žrtve.
Mi smo cvijeće u kanti za smeće.
U koži slobodnog roba
dopuštam ilegalnom krvniku
da mojim tijelom vlada
sve dok mi oči ne pronađu high.
—
Kapetanov plan
Traži nešto
što se ne vidi na karti.
Posada šuti
i ne pita ga ništa.
Umorne mu oči.
Al i dalje kormilari.
S palube broda
sutonu piše pismo.
Gleda ispod površine.
Tko zna što li traži?
Možda olupinu
svoje davne greške
—
Na kraju dana
Osmijehom sušim poplavu
Skoreno blato razmičem
na kraju dana
More je mirno
Valovi –
zašto sam se plašio vas?
—
JANA PREVIĆ
Bračna
Tišina između nas je hladna
Kao mrvice na zgužvanoj plahti
Grč mojih nogu dugo se odleđuje
Pokočenim zglobovima primičem ti svoje nožne prste
Prst o prst, stopalo među bedra
Mrak pod dlanom
Očajnički se grlimo nad tim ponorom
—
Pakao
karamel luka, mrkva
vrućina pećnice i naše
nemarne, razbarušene stvari
škripa stolica i zveckanje
svadbenih tanjura tvoje mame
vani
kroz maglu do naše kuće
prugom pješače ljudi
koje nikada neću upoznati
ozeblo, natečeno meso
širokih pustinja
—
DAVORKA MIČIĆ
Haljina
Ne, ne dam tu haljinu!
Hoću da putujem!
Da umrem u njoj.
Na njenom lijevom ramenu
na rukavu desnom
na oba skuta
na volanu pod vratom
na nitima pokidanim
nestali su nečiji prsti.
Ne! Ne dam tu haljinu!
Njoj se nešto veliko dogodilo.
—
Ruksak
Klatim se na leđima
u budućoj palati pravde.
sav u Kafkinim nemoćima
prokleto sam
među paragrafima umnosti
osuđen na moguća življenja
pusten na slobodu ćutanja
optužen na smrt svjetlosti
Klizim
niz stablo života
i prihvatam oslobađanje duha.
Odmaram se obješen na civiluku.
—