Leonida Kovač
Leonida Kovač povjesničarka je i teoretičarka umjetnosti, kustosica i redovita profesorica na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Osnovnu i srednju školu završila je u Puli te diplomirala i doktorirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Glavna područja njezina interesa su suvremena umjetnost, kritička teorija i feminističke teorije. Kustoski je koncipirala i realizirala brojne izložbe među kojima su i one u Hrvatskom paviljonu na Biennalu u Sao Paulu (2002.) i na Biennalu u Veneciji (2003.) Od 2002. do 2005. bila je izabrana potpredsjednica Međunarodne udruge kritičara umjetnosti – AICA sa sjedištem u Parizu. Organizirala je i suorganizirala nekoliko znanstvenih konferencija u Hrvatskoj i inozemstvu te održala niz pozvanih predavanja na europskim sveučilištima. Objavila je sljedeće knjige: „Konteksti“ (1997.), „Kodovi identiteta“ (2001.), „Edita Schubert“ (2001.), „Relacionirane stvarnosti“ (2007.), „Gorki Žuvela: Izmislite sebe“ (2009.), „Anonimalia: Normativni diskursi i samoreprezentacija umjetnica 20. stoljeća“ (2010.), „Tübingenska kutija: Eseji o vizualnoj kulturi i biopolitici“ (2013.), „U zrcalu kulturalnog ekrana: Jagoda Kaloper“ (2013.), „Mrđan Bajić: Rasprizorujuće transverzale“ (2017.) i „Rasprizorenja“ (2023.). Suautorica je projekta “Žene koje su gradile brodove” uz odvjetnicu Amru Pende.
Tomislav Pletenac
Tomislav Pletenac teoretičar je i kulturni antropolog. Rođen je u Varaždinu gdje je pohađao osnovnu i srednju školu. Nakon toga završava prijediplomski studij računarstva na Tehničkom fakultetu u Mariboru. Nakon toga upisuje etnologiju i muzeologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nakon završenog studija upisuje magistarski i kasnije doktorski studij na istom fakultetu. Do 2022 radi na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a od 2022. zaposlen je na Akademiji likovnih umjetnosti. Primarni istraživački interes su mu postkolonijalna teorija, postsocijalizam, popularna kultura, kulturna trauma i teorijska psihoanaliza. Objavljuje redovno znanstvene članke u znanstvenoj periodici. U koautorstvu s prevoditeljem i književnikom Borisom Perićem napisao je knjige: “Fantastična bića Istre i Kvarnera”, “Zemlja iza šume”, “Ne možeš ti to”, “Priručnik za ekstremiste”, “Hrvatski politički bestijarij”. Samostalna mu je knjiga “Kako Zagreb izranja iz sna – stvaranje postsocijalističkog grada”. Uz akademski rad bavi se i prevođenjem, posebno pjesama Nick Cave na kajkavski koje i povremeno koncertno izvodi.
Leo Rafolt
Leo Rafolt (1979.) hrvatski je književni i kazališni teoretičar, znanstvenik i redoviti profesor na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje vodi Centar za interdisciplinarna istraživanja u umjetnosti i znanosti (InterScArt). Diplomirao je komparativnu književnost i kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je doktorirao teatrologiju, a 2021. stekao je i drugi doktorat iz kineziologije. Od 2003. do 2017. predavao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a kao gostujući predavač i istraživač djelovao je na brojnim sveučilištima u Europi, Aziji i SAD-u. Autor je više znanstvenih knjiga i velikog broja radova iz područja književnosti, kazališta, izvedbenih i transkulturalnih studija. Među njegovim najpoznatijim djelima ističu se Melpomenine maske (2007), Drugo lice drugosti (2009), Odbačeni predmet (2017), Tijelo kao glagol (2019), Virus in fabula (2020) i Tijelo nacije (2023). Također je uredio i priredio niz važnih znanstvenih i književnih izdanja. Za svoj znanstveni i kulturni doprinos primio je više uglednih nagrada, uključujući Državnu nagradu za znanost (2008.) i Nagradu „Zvane Črnja” (2020.).
Emir Imamović Pirke
Emir Imamović rođen je 1973. godine u Tuzli. Dugogodišnji je novinar, urednik i kolumnist nekih od najznačajnijih medija u regiji te književnik i scenarist. Autor je šest romana: „Jel neko vidio djevojčice, kurve ratne zločince“, „Tajna Doline piramida“, „Treće poluvrijeme“, „Vršenje dužnosti“, „Terorist“ i „Plan savršenog neuspjeha“. Za prvi roman nominiran je za nagradu Kiklop Sajma knjiga u Istri u kategoriji debitanta godine, a za romane „Treće poluvrijeme“ i „Terorist“ za regionalnu nagradu „Meša Selimović“. Piše za televiziju: scenarist je TV serije „Bijeli put“, koscenarist prve sezone serije „Dnevnik velikog Perice“, scenarist 15 epizoda TV serije „Kazalište u kući“; kazalište (drame: „SUR Sajgon“ i „Samo nek ne puca“) i film (s Viktorom Ivančićem koscenarist je igranog filma „Paviljon“, u režiji Dine Mustafića). Član je Programskog odbora Festivala knjige i autora – Sa(n)jam knjige u Istri i jedan od osnivača Festivala alternative i ljevice Šibenik (FALIŠ). Objavljuje u tjedniku Express te na portalima Forum.tm i Bljesak.info. Živi u Šibeniku.
Andrea Matošević
Andrea Matošević etnolog je i kulturni antropolog. Zaposlen je na Filozofskom fakultetu pulskog sveučilišta Jurja Dobrile, gdje predaje kolegije iz područja etnologije i kulturne antropologije. Suosnivač je Centra za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma pri istom sveučilištu. Autor je više monografija i suurednik nekoliko zbornika radova. Za knjigu „Doći u Pulu, dospjeti u tapiju; Etno-filozofska studija lokalnog fenomena“ dobio je nagradu „Milovan Gavazzi“ Hrvatskog etnološkog društva (HED) za 2019. godinu u kategoriji znanstvenog i nastavnog rada. Istu knjigu preveo je i objavio britanski nakladnik Berghahn Books pod naslovom „Almost, But Not Quite Bored in Pula“. Suautor je audiovizualnih performansa “Propulzor – Partitura za brod Galeb” i “Ho-Ruk! Hop-Jan! Kompozicije kolektiviteta rada”.
Duga Mavrinac
Duga Mavrinac magistrirala je Etnologiju i kulturnu antropologiju pri Sveučilištu u Sieni (Italija), završila Međunarodnu doktorsku školu Transformations in European Societies na Ludwig-Maximilians-Universität u Münchenu (Njemačka) te doktorirala na Sveučilištu u Zagrebu. Prethodno je bila zaposlena na Institutu za antropologiju, a 2023. godine prelazi u Etnografski muzej Istre. Surađuje na brojnim znanstvenim i stručnim domaćim i inozemnim projektima, među kojima su „Historical Perspectives on Transnationalism and Intercultural Dialogue in the Austro-Hungarian Empire“(TIDA 2016.– 2018.); “Solidarity Economy in Croatia: an anthropological perspective”; (SOLIDARan 2020.-2024.); “Female Labour Migration in European History” (FeMig.Lab 2025.-2026.) i “Višerazinska održivost kao preduvjet zdravlja i dobrobiti” (SUSTAINWELL 2024.-2027.). Područja njezinog istraživanja i interesa su briga, plaćeni rad u kućanstvu, ženske (radne) migracije te energetski suverenitet i energetsko siromaštvo. Kao suosnivačica kustoskog kolektiva IPAK – istraživački projekti i autorski koncepti, istraživala je primjenjivost kulturne antropologije i potencijale umjetničko-antropološke suradnje. Autorica je međunarodnih i domaćih kustoskih projekata te znanstvenih i stručnih radova. Članica je uredništva međunarodnog časopisa Visual Ethnography te članica Upravnog odbora Hrvatskog etnološkog društva.
Eric Ušić
Eric Ušić rođen je 1992. godine u Puli. Živi u Vodnjanu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Rijeci, doktorirao na Fakultetu za društvene znanosti u Ljubljani. Autor je knjige „Zidovi pamte“, u izdanju Srednje Europe, te znanstvenih i stručnih članaka, eseja, likovnih kritika i prijevoda s talijanskog jezika na hrvatski. Jedan je od organizatora Vodnjan film festivala u Fažani film festivala (VFFUFFF), a uz ekipu novog vodnjanskog filmskog vala koautor je dvaju igranih filmova: „The girl in the blue dress“ (2021.) i „La predstava“ (2022.). Trenutno radi kao viši asistent na Odsjeku za kulturalne studije (Filozofski fakultet u Rijeci), u sklopu istraživačkog projekta Mempop.
Relja Pekić
Relja Pekić Carić je diplomirani etnolog i antropolog, suosnivač Škole vizualne antropologije – ŠVA (2011.-), utemeljitelj i izbornik festivala angažiranog etnografskog filma Vizantrop (2018.-), suosnivač Međunarodne škole vizualne antropologije (2019.-), direktor Centra za vizualnu antropologiju (VAC) i televizijski snimatelj i montažer. U svom znanstveno-istraživačkom radu usmjeren je ponajprije na područja vizualne antropologije, antropologije sporta, antropologije turizma, primijenjene antropologije i senzorne etnografije. Njegov profesionalni interes obuhvaća istraživanje odnosa slike, zvuka i društvenih praksi, kao i razvoj audiovizualnih metoda u antropološkom terenskom radu. Urednik je časopisa za interdisciplinarna audiovizualna istraživanja, vizualnu antropologiju i etnografski film „Vizantrop“, koji okuplja autore iz područja antropologije, filma i novih medija te promiče eksperimentalne i istraživačke pristupe etnografskom filmu. Autor je više kratkih etnografskih filmova prikazanih na festivalima i stručnim manifestacijama u Ljubljani, Zadru, Pragu, Beogradu, Prizrenu, Moskvi i Skoplju. Za film Crossroads of Culture (2013.) dobio je nagradu publike za najbolji studentski film na SEF festivalu u Hrvatskoj. Kao predavač i mentor sudjelovao je na brojnim seminarima, radionicama i konferencijama u zemljama Balkana, gdje je govorio o metodologiji vizualne antropologije, etnografskom filmu i interdisciplinarnim istraživačkim praksama.
Anđela Dostanić
Anđela Dostanić je vizualna antropologinja iz Beograda. Spaja etnografska istraživanja, urbane studije i kreativnu dokumentarnu praksu. Diplomirala je na Odsjeku za etnologiju i antropologiju u Beogradu kao jedna od najboljih studentica i dobitnica prestižnih državnih stipendija. Tijekom studija suosniva kolektiv Vizantrop, posvećen vizualnoj antropologiji i angažiranim dokumentarnim praksama, u okviru kojeg pokreće i godinama vodi Festival angažiranog etnografskog filma Vizantrop. Istovremeno je i koautorica nekoliko dokumentarnih filmova prikazivanih na domaćim i stranim festivalima. Završava prestižni master program Erasmus Mundus 4CITIES, proveden kroz intenzivna istraživanja u nekoliko europskih gradova. Uz akademski rad, izgradila je bogato profesionalno iskustvo u medijskoj i filmskoj industriji kao koordinatorica produkcije i snimateljica. Mentorica je na međunarodnoj i lokalnoj školi vizualne antropologije. Trenutno završava drugi master program iz dokumentarnih umjetnosti, usmjeren na režiju i produkciju.
Mikloš Barna Lipovski
Mikloš Barna Lipovski rođen je 1987. godine u Budimpešti, a djetinjstvo je proveo u Rimu. Tijekom života živio je i radio u Budimpešti, Bologni i Berlinu, a trenutno živi i djeluje u Beogradu kao freelance fotograf, video umjetnik i novinar. Magisterij iz televizijskog novinarstva i režije dokumentarnog filma stekao je 2006. godine na Sveučilištu za film i kazalište u Budimpešti. Od tada kontinuirano radi u području digitalnih medija, pokrivajući različite teme i formate. Od 2021. godine radi kao video novinar pri Radiju Slobodna Europa. Njegov profesionalni fokus podijeljen je između novinarstva i umjetničkog pristupa videu i filmskoj produkciji. Njegovi filmovi prikazivani su na međunarodnim festivalima u regiji, a 2023. godine nagrađen je za novinarski rad.
Nikola Radeka
Nikola Radeka je etnomuzikolog iz Beograda; magistarski studij etnomuzikologije završio je na Fakultetu muzičke umetnosti Univerziteta umetnosti u Beogradu. Etnomuzikološka terenska istraživanja provodi od 2008. godine, a upravo su ga audiovizualna etnografija i rad na terenu potaknuli na ulazak u područje dokumentarnog filma. Dosad su njegova istraživanja obuhvatila vokalne prakse dinarskih doseljenika te glazbenika u javnom prijevozu u Beogradu, posmrtne rituale kod Vlaha, praksu izvođača elektroničke glazbe (što predstavlja i trenutačni fokus njegova istraživanja) te dvoglasno pjevanje starije vokalne prakse u ruralnim područjima Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Predsjednik je i jedan od osnivača Centra za etnomuzikološke delatnosti, u okviru kojega je realizirao više projekata vezanih uz etnomuzikološka terenska istraživanja. Sudjelovao je u produkciji dokumentarnih filmova, multimedijske umjetnosti i interaktivne skulpture. Osnivač je i direktor festivala FESTUM od 2010. godine, kao i Festivala tradicionalne glazbe održanog u Parizu (2018.), Beogradu (2019.) i Kraljevu (2021.). Aktivan je u izvođenju i produkciji elektroničke glazbe od 2015. godine. Osnovao je konceptualni glazbeni događaj pod nazivom Slivnik (Drain), koji promovira alternativne smjerove u popularnoj elektroničkoj glazbi.