U utorak, 30. lipnja u 20:00 sati na posljednjem Klubu u klubu prije ljetne stanke gostovat će sociolog Nikola Lero sa Sveučilišta u Sheffieldu, a u fokusu će biti Dnevnik jednog nomada Bekima Sejranovića (V.B.Z.). Nikola Lero pristupa Dnevniku jednog nomada Bekima Sejranovića kroz ideju da se granice ne nalaze samo na kartama, nego se svakodnevno proizvode u tijelu, jeziku i rutini. Granica se ovdje ne razumije kao fiksna linija, već kao proces koji se stalno iznova aktivira u običnim situacijama života migranta. Polazeći od teorijskog okvira Nira Yuval-Davis (everyday bordering), granice se promatraju kao društveno raspršeni mehanizmi koje ne provodi samo država, nego i obični ljudi kroz birokraciju, institucije i svakodnevne susrete. U tom smislu, iskustvo Bekima Sejranovića u Skandinaviji nije stabilno stanje, nego niz mikro-interakcija u kojima se stalno pregovara pripadanje. Granica se pojavljuje dok čeka u banci, dok piše na jeziku koji nije njegov ili dok pokušava ispuniti očekivanja „uspješne integracije“ u društvu koje, unatoč otvorenosti, neprestano proizvodi drugost. Ključni dio analize, temeljen na doktorskom istraživanju Nikole Lere, usmjeren je na samograničenje (self-bordering), mehanizam u kojem migrant, kao odgovor na vanjske pritiske i osjećaj nepripadanja, sam postavlja barijere prema društvu domaćina. Kod Sejranovića se to očituje kroz povlačenje, izolaciju i svjesno ostajanje na margini. Ta margina nije samo otpor, nego i oblik zaštite od središta koje nikada ne nudi potpuno prihvaćanje. Na taj način nomadizam u Sejranovićevu djelu prestaje biti romantičarska sloboda i postaje prostor stalne borbe s granicama – onima koje nameće država i onima koje, kao rezultat te borbe, on nameće samom sebi.
Nikola Lero je istraživač i književnik čiji se rad fokusira na presjeke migracija, granica i mjesta. Trenutno je doktorski kandidat i asistent na Sveučilištu u Sheffieldu, gdje u okviru Migration Research Group-a istražuje transnacionalni “homing” i svakodnevno iskustvo granica unutar jugoslavenske dijaspore. Njegov akademski put obilježile su prestižne stipendije, uključujući Erasmus Mundus EMMIR master program i Fulbright istraživački boravak na St. Louis University u SAD-u. U književnom svijetu, Lero je prepoznatljiv kao urednik u nezavisnom izdavačkom postjugoslavenskom kolektivu Književna zadruga, koji promovira nove, progresivne glasove s prostora bivše Jugoslavije. Autor je zapažene zbirke poezije „47 pjesama o ljubavi, bolu i Bosni“, a uredio je i „Žene koje nisu vidjele more” Marije Marković i “Saravski san” Armana Fatića, knjige koje se bave intimnim povijestima i rodnom dimenzijom egzila. Njegov literarni stil često integrira autoetnografiju, koristeći vlastito iskustvo kao polazište za širu analizu društvenih trauma. Pored znanstvenog i umjetničkog rada, Lero je aktivan društveni radnik i zagovornik mira. Kao stipendist mreže Humanity in Action i UNESCO-ov mladi šampion za mir, on povezuje poeziju i aktivizam, istražujući kako narativi mogu doprinijeti pomirenju na Balkanu. Njegov rad u digitalnom prostoru, posebno kroz inicijativu Social Media 4 Peace, fokusiran je na suzbijanje govora mržnje i redefiniranje identiteta mladih u post-konfliktnim društvima.
Ovaj se program održava uz podršku Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, Grada Pule i Zaklade Pro Peace.
Giardini 2